Onkologija danas napreduje brže nego ikada, ali taj napredak ne dolazi jednako brzo do svih pacijenata. Evropska komisija je još 2021. godine predstavila Evropski plan za borbu protiv raka (EBCP), najambiciozniju strategiju EU do sada, zasnovanu na proceni da se oko 40 odsto svih slučajeva raka može sprečiti prevencijom i ranim otkrivanjem. Dokument insistira na skriningu, pravovremenom pristupu terapijama i smanjenju nejednakosti među državama.
Srbija je ranije imala Nacionalni plan borbe protiv raka, ali je on istekao, dok je novi još u izradi. Taj dokument trebalo bi da postavi temelje za uređen sistem skrininga, ranu dijagnostiku, dostupnost savremenih terapija i praćenje ishoda lečenja - faktore koji direktno utiču na dužinu i kvalitet života obolelih. U međuvremenu, razlika između onoga što je medicinski moguće i onoga što je pacijentima zaista dostupno sve je vidljivija.
Podaci Evropske agencije za lekove (EMA) ilustruju brzinu razvoja: dok je u periodu od 1995. do 2000. godine u onkologiji u proseku odobravan jedan novi lek godišnje, od 2020. do 2024. taj broj raste na oko 14 novih terapija godišnje - uključujući imunoterapije, ciljane terapije i savremene dijagnostičke pristupe. Za zdravstvene sisteme to predstavlja ogroman izazov.
Rak pluća - kasno otkrivanje i ograničen pristup terapijama Docent dr Zoran Andrić upozorava da će, prema svetskim projekcijama, maligne bolesti do 2035. godine postati vodeći uzrok smrtnosti, ispred kardiovaskularnih bolesti. Navodi da su razlozi višestruki, kao što su starenje stanovništva, stil života, ali i kasno otkrivanje bolesti. Navodi i da rak pluća ostaje najčešći uzrok smrti među zloćudnim tumorima. U zemljama koje sprovode niskodozni CT skrining u rizičnim populacijama, bolest se otkriva ranije, kada su šanse za izlečenje veće, objašnjava.
U Srbiji je takav skrining, kaže, još uvek nedovoljno razvijen što dodatno odlaže dijagnozu i umanjuje šansu za uspešno lečenje. Naglašava da je imunoterapija danas standard lečenja metastatskog karcinoma pluća, ali u Srbiji je dostupna samo delu pacijenata u prvoj liniji terapije - procenjuje se oko 50 odsto onih koji bi mogli imati korist, u zavisnosti od biomarkera i kliničkih kriterijuma. Najnovije studije, dodaje dr Andrić, pokazuju da imunoterapija daje značajne rezultate i u ranijim stadijumima bolesti, posebno kada se primenjuje pre ili posle operacije, često u kombinaciji sa hemoterapijom.
Dr sci. med. Nenad Mijalković ističe da Evropski plan za borbu protiv raka (EBCP) daje jasan okvir kako države mogu da unaprede prevenciju, skrining i lečenje. Novi Nacionalni plan Srbije, na kojem se radi, trebalo bi da obezbedi stabilan, predvidiv i jednak sistem brige o pacijentima. Za dr Mijalkovića, ova tema je i lična. Njegova supruga preminula je od raka dojke, što je dodatno oblikovalo njegovu posvećenost informisanju pacijenata i porodica. "Tačna informacija je ponekad jednako važna kao terapija, jer utiče na odluke koje spašavaju živote", poručuje.
Govoreći o raku debelog creva, navodi da Srbija najviše zaostaje zbog slabog obuhvata skrininga i kasnog javljanja pacijenata lekaru. "Biološka terapija dostupna je više od decenije i spada u standarne opcije lečenja, ali imunoterapija - iako veoma efikasna kod određenih podtipova kolorektalnog karcinoma, kod nas i dalje nije dostupna pacijentma sa karcinomom debelog creva", ističe.

Profesor dr Aljoša Mandić podseća da je rak grlića materice jedan od najpreventabilnijih karcinoma. HPV vakcina i redovan skrining mogu gotovo u potpunosti da spreče nastanak bolesti, ali mitovi, strah i dezinformacije i dalje utiču na slab odziv, objašnjava. "HPV vakcina je bezbedna i efikasna. Skrining je jednostavan. Ovo je rak koji možemo sprečiti", ističe dr Mandić.
Kako navodi, u Srbiji trenutno ne postoji nijedna inovativna terapija za rak grlića materice - lečenje se zasniva na hirurgiji, hemioradijaciji i hemioterapiji kod metastatskih formi. "Zbog toga su prevencija i pravovremeno lečenje najučinkovitijim dostupnim terapijama presudni za smanjenje smrtnosti i komplikacija", kaže. Podseća da je Svetska zdravstvena organizacija (SZO) postavila jasne ciljeve za eliminaciju ove bolesti:
vakcinacija- 90 odsto vakcinisanih devojčica protiv HPV pre 15. godine,
skrining - 70 odsto žena obuhvaćenih skriningom u ključnim uzrastima i
lečenje - 90 odsto žena sa otkrivenim lezijama i karcinomom adekvatno lečenih.
Profesor dr Lazar Popović ukazuje da se karcinom bubrega često otkriva slučajno, ali da se ključne odluke donose nakon operacije. Kako kaže, kod pacijenata sa visokim rizikom povratka bolesti, savremeni pristup podrazumeva adjuvantnu imunoterapiju, koja pomaže organizmu da eliminiše preostale tumorske ćelije. Međutim, dodaje, u Srbiji nije dostupna imunoterapija za za lečenje karcinoma bubrežnih ćelija.
"Za metastatski karcinom bubrega, imunoterapija u prvoj liniji postala je standard u svetu, samostalno ili u kombinaciji sa ciljanom terapijom. U Srbiji takav pristup nije u potpunosti dostupan, što stvara jaz u ishodima lečenja u odnosu na praksu koja se primenjuje u svetu", objašnjava. "Operacija je prvi korak - ali adjuvantna imunoterapija i kontinuirano praćenje često određuju dugoročni ishod.
Potreban nam je pristup imunoterapiji u prvoj liniji za lečenje metastatskog karcinoma bubrega", objašnjava. Naglašava i da su u oblasti raka dojke, rezultati najbolji kada se bolest otkrije rano. "Mamografija i redovni pregledi ostaju najjače oružje. Terapija za rak dojke poslednjih godina značajno napreduje - dostupne su mnoge inovativne opcije lečenja, a u Srbiji postoji većina savremenih lekova. Ipak, i dalje postoji potreba za dodatnim terapijskim opcijama i bržom dostupnošću novijih lekova kako bi se poboljšali ishodi lečenja i smanjile razlike u odnosu na vodeće onkološke centre u svetu", zaključuje.
Borba protiv raka danas se vodi na više frontova - u laboratorijama, bolnicama, ali i u sistemskim odlukama. Nacionalni plan, skrining programi i dostupnost terapija nisu apstraktni dokumenti, već pitanja koja odlučuju o ishodu lečenja za hiljade ljudi. Jedno je, međutim, zajedničko svim sagovornicima - bez tačne, pravovremene i dostupne informacije, ni najnaprednija medicina ne može dati pun rezultat. Ako želi da iskoristi potencijal savremene onkologije, Srbija će morati da taj jaz između znanja i prakse počne da zatvara sistemski, a ne sporadično.
vest preuzeta sa portala N1:https://n1info.rs/magazin/zdravlje/gde-je-srbija-u-borbi-protiv-raka-zdravlje-pocinje-tacnom-informacijom/: